GDJE JE MOJ NOS?, fotografije sa premijere

GDJE JE MOJ NOS?

Lica:
- OLJA, djevojčica (13 godina),
- DANA, njena vršnjakinja,
- TATA, Oljin i Nešin otac,
- MAMA, Oljina pomajka,
- NEŠO, Oljin brat (živi sa majkom),
- PREDRAG,
- NENAD, braća blizanci iz susjedstva,
- LAŽ, lice iz Oljinog sna,
- ISTINA, " ,
- TUGA (potom) SREĆA, lice iz Oljinog sna.

Mjesto i vrijeme radnje
Danas u maloj urbanoj sredini.

Scena:

Velika dječija soba sa prostorom za spavanje (lijevo je krevet uz koji je mnoštvo postera pjevača i glumaca), učenje (desno je radni sto sa slikom nekog pisca i mnoštvom knjiga) i igru (naprijed). Lijevo su vrata za stan, a otraga, na zadnjem zidu, prozor koji gleda u dvorište.

P R V A S L I K A
Kada se zavjesa otvori Oljina soba je sva u bojama - SAN. Olja spava, a svuda oko nje su djevojke lepršavo i raznobojno odjevene, igraju. Olja se lagano budi i još malo lješkari. Pred kraj melodije čuje se MAMIN glas koji je doziva. Djevojke se razbježe na sve strane, a boje izgube. Ulazi MAMA.

1. p o j a v a

OLJA, MAMA

MAMA: Olja, Oljice! Hajde kćerko, budi se!... (otvara prozor)... Vidi kako je lijepo nedeljno jutro, a ti još spavaš!
OLJA (pokriva se po glavi): Samo još malo, mamice!
MAMA: Ni minute više. U tvojim godinama ja sam ustajala sa prvim pjetlovima!
OLJA: Zato što si morala kravu musti, a šta ja da radim? Da pomuzem tetrapak mlijeko?
MAMA: Dobro, de, sada su druga vremena, ali zato ne moraš spavati do podne.
OLJA: Ali mama, prekinula si mi san kada je bilo najepše. Znaš li šta sam sanjala?
MAMA: Nastavit ćeš večeras, a sada ustaj i za sto. Doručak te već čeka.
OLJA: Jao, mama, trebala si da živiš u doba inkvizicije. Kada bi samo znala kakav si ti mučitelj!?
MAMA: Ako za pet minuta ne budeš za stolom, tek ćeš tada da upoznaš mamu mučitelja! ...(ode)...

Lagani muzički intermeco. Olja pokušava da još malo odspava, a pozornica se opet pretvara u SAN.

2. p o j a v a

OLJA, LAŽ, potom ISTINA

LAŽ,(u crnom plaštu sjeda kraj nje na krevet): U pravu si. Tvoja mati je stvarno naopaka. Zašto ustajati rano, biti dobra i vrijedna, kada je život oko tebe i onako laž!?
OLJA: Ko si ti?
LAŽ: Ja sam Laž. Tvoja laž. Ja živim u svakom živom stvorenju, neki me prihvataju, a neki ne. Ja vladam ovim svijetom i biće onako kako ja hoću da bude."
OLJA: Kako da ti vjerujem kada si ti laž?
LAŽ: Meni i ne trebaš vjerovati. Ja jesam. Mene možeš dotaknuti, a Sunce ne, iako postoji.
OLJA: Sunce je istinito, ono grije.
LAŽ: Ništa stvarnije ne grije od laži. Moje glavno oružje je trač, a pun ga je grad, zar ne?
OLJA: Trač nije lijep. Istina je lijepa. Ne želim više sa tobom razgovarati. Gubi se.
LAŽ: Ne možeš me otjerati, ja sam svugdje prisutna.
OLJA: Gdje ima laži ima i istine. Ona će te sada otjerati. Istina uvijek pobjeđuje.
LAŽ: I to je laž. To su priče za malu djecu.
ISTINA: Ne, to nije laž. To je istina. Ja sam Istina.
LAŽ (prestraši se): Šta ćeš ti ovdje? Ko te je zvao?
ISTINA: Olja me je zvala. NJoj treba lijep san, a u tom snu za tebe nema mjesta. Gubi se!
LAŽ: Uvijek mi sve pokvariš. Na kraju ću ipak ja pobijediti!
ISTINA: Istina se nikada nije bojala laži, a tako je i sada.

Čuje se kucanje na vratima. Prvo nestane Laž, a potom gordo, uz smješak za njom odšeta i Istina. Boja nestane, a tako i SAN.

TATA,(iza zavjese): Olja, sine, mogu li ući?"
OLJA: Uđi, tata, put je slobodan.

3. p o j a v a

OLJA, TATA

TATA (u piđami i penjoaru): Dobro ti jutro, mala moja djevojčice, jesi li se naspavala?
OLJA: Nisam. Mama me probudila kada mi je bilo najljepše.
TATA: Ja oka nisam sklopio. Uložio sam silne novce na sportsku i jedva sam čekao da svane ova nedelja, pa da se vidi je li premija moja ili ne.
OLJA: Tata, šta je to istina?
TATA: Istina je da će "Partizan" danas zijaniti, a milioni pripasti nekoj većoj budali, nego što sam ja.
OLJA: Noćas sam u snu vidjela i Laž i Istinu, je li mi vjeruješ?
TATA: A zašto ti ne bih vjerovao? Ja to gledam svako jutro, kada se brijem, u ogledalu.
OLJA: Kako mogu biti strvarne i Istina i Laž?
TATA: Samar bez konja ne valja.
OLJA: Lako je razlikovati samar od konja, ali istinu od laži teško.
TATA: Nije teško. Treba samo vjerovati sebi i spoznaja je tu.
OLJA: Može li čovjek sebe lagati?
TATA: Ja sam ti ortodoksni primjer toga. Godinama lažem sebe da ću na sportskoj prognozi dobiti milione i povesti vas u inostranstvo. Iz nedelje u nedelju i nikad ništa.
OLJA: To je drugo, to je nada, a ona nije ni laž ni istina.
TATA: Ona je laž. Sve je laž. I moj nos je laž. Gdje je moj nos?!
OLJA: Pa eto ti ga gdje je i uvijek bio, tu ispod očiju, a iznad brkova, opipaj ga.
TATA (pipa nos): Ne, nije to moj nos. Kakav sam ja nekada nos imao! Mogao sam nanjušiti pet fikseva. Zatim pametno rasporedim dvoznake i troznake u skraćenom sistemu i eto trinaestice. I sve to za druge. Oni su ispunjavali tikete po mojim kombinacijama, dizali lovu i častili me. Znaš li kako su me zvali? Ne znaš? Nos! Mile Nos, tako su me zvali. A sada, kada taj nos treba meni, ja ga više nemam. Sada umjesto mog pametnog I vidovitog nosa imam ovu glupu baburu.
OLJA (ustane iz kreveta i poljubi ga u nos): Nije to nikakva glupa babura, nego lijepi nosić mog najljepšeg taje! Da vidimo ko će prvi do kupatila! Juriš...! (odjuri)

4. p o j a v a

TATA, potom MAMA

TATA (gleda tikete): Neće valjda "Vojvodina" tući "Partizan" u sred Beograda. Nisam toliki baksuz! E, a kada bi "Budućnost" pobijedila "Zvijezdu", to bi bilo nešto. Tu sam stavio fikseve.
MAMA: Pa ti se još ni obukao nisi! O, Bože, za koga sam li se ja udala, samo da mi je znati!?"
TATA: Gospođo, ako niste znali, da vam se predstavim: Ja sam vaš suprug Mile Nos, daleko poznat kao dobar prognozer."
MAMA: Davno bilo, sad se spominjalo. Hajde, Mile, spremaj se pa u red pred samoposlugu, stiglo je ulje. Kupi pet litara.
TATA: Zašto pet? Kupit ću dva litra, to ti je za sada dosta. Neka i drugi imaju.
MAMA: Samo ti misli na druge, drugi su te i usrećili. Prije si bio Mile Nos, a sada si Mile Nosonja.
TATA: Nemoj da vrijeđaš!
MAMA: Šta je, istina te boli?
TATA: Istina?! Laž?! Šta ste jutros svi zapeli za tu istinu i tu laž?
MAMA: Nizašta ja nisam zapela. Idi i kupi to ulje dok se još nije rasprodalo.
TATA: Idem, ali da znaš, kupit ću samo d v a litra!
MAMA: Kupi ako hoćeš i 5 kapi ulja, samo požuri... (Tata ode)

5. p o j a v a

MAMA, a potom OLJA

OLJA: Mama, zašto tata ronda? Opet ste se svađali?
MAMA: Rondat ćeš i ti kada dođeš u njegove godine.
OLJA: Pusti, ja ću spremiti svoj krevet, nisam više mala.
MAMA: Plašiš se da ti snove iz jastuka ne rastjeram, a?
OLJA: Da. Moji snovi su samo moji i samo ja imam pravo da ih sređujem.
MAMA: U redu. Sa snovima radi šta hoćeš, ali sa školom, sa istinom, tu nema šale. Spremi sobu i knjigu u šake. Sutra imaš kontrolni iz matematike, to si zaboravila?
OLJA: Ništa ja nisam zaboravila, čak ni to da je danas nedelja i da imam i ja, valjda, malo prava na odmor.
MAMA: Odmaraj se kada dođe raspust, a sada uči... (ode).

Olja uzme jastuk, zagrli ga i tužno gleda kroz prozor. Scena se pretvara u SAN. Iza leđa joj tiho dođe Tuga i lagano joj dotakne rame, Olja se neznatno pomjeri i osluškuje, ali je nevidi.

6. p o j a v a

OLJA, TUGA

TUGA (nježno): Zvala si me, Olja?
OLJA: A ko si ti?
TUGA: Ja sam Tuga. Tvoja tuga.
OLJA : Nikoga ja nisam zvala.
TUGA: Jesi, zvala si me. Tom suzicom u oku si me zvala. Tim nježnim smiješkom si me zvala. Tim uzdahom.
OLJA: Ja jesam, tužna, ali te nisam zvala. Ako si tu, zašto te ne vidim? Čujem te, osjetim te, ali te ne vidim.
TUGA: Ja sam osjećanje i zato me ne vidiš. Ipak sam tu kada god to zaželiš.
OLJA: Ali ja nisam željela da budem tužna, nego odjedanput, sve je tako nekako čudno i tužno.
TUGA: Da bi ljudi bili srećni najprije treba da budu tužni. Tada je sreća još ljepša.
OLJA: A šta ćeš ako dođe Sreća pa te najuri?
TUGA: Neće mene Sreća najuriti. Za razliku od Istine i Laži, Sreća i Tuga se ne svađaju i ne mrze.One su složne, jedna drugu nadopunjavaju i tako čovjeku ispunjavaju život.
OLJA: A zašto sam ja sada tužna? Je li zato što si ti tu?
TUGA: Ne, najprije si bila tužna pa sam ja došla, dakle, nije zbog mene. Tužna si zbog tate i njegove zle sreće na sportskoj prognozi, tužna si zbog mame koja je isuviše odrasla da bi shvatila tvoje snove, tužna si zbog jednog garavog čuperka iz treće klupe. Eto, zato si tužna.
OLJA: Hoće li mi cijeli dan propasti zbog tebe, ovako, uz prozor?
TUGA: To ne zavisi o meni nego o tebi. Bit ćeš tužna koliko ti to želiš.
OLJA: Ali ja već sada želim da ne budem tužna. Kako da postanem srećna? Kako da pozovem Sreću?"
TUGA: Zatvori oči i izgovori čarobne riječi.
OLJA: Koje riječi, reci mi?
TUGA: Ne, ja ti ih neću reći. Moraš ih sama pronaći. Malo se potrudi. Sreća je uvijek na dohvat ruke, ali je moraš sama dozvati. Za razliku od tuge sreća ne dolazi sama … (odlazeći viče)... Pronađi čarobne riječi i Sreća je tu...!

SAN nestaje, a u sobu ulazi DANA.

7. p o j a v a

OLJA, DANA

DANA: Šta je, spavalice, sanjariš?
OLJA: Ma ne, nešto sam se zamislila.
DANA: Znam i na koga misliš. Već nekoliko dana se tebi vrzma Saša po glavi. Znam ja to veoma dobro, mene ne možeš lagati.
OLJA: Ma kakav Saša, meni je matematika na pameti.
DANA: Znam ja tu matematiku, sjedi u trećoj klupi do prozora u našem redu. Samo da znaš, njega ne interesuju bubalice kao što si ti. Više ga interesuje Veca Zezalica, ona iz VII 5, sinoć ju je vodio u kino. Gledali su film "Prohujalo sa vihorom".
OLJA: A otkuda, tračalice mala, ti to sve znaš.
DANA: Imam ja svoje špijune.
OLJA: A zašto bi baš tebi ti tvoji špijuni sve javljali?
DANA: Svijet mora od nekoga da sazna šta se u gradu dešava.
OLJA: Trač je glavno oružje laži.
DANA: Ma nemoj?! U ostalom, ovo i nije nikakav trač, nego prava, pravcijata istina.
OLJA: Upoznala sam i Laž i Istinu, a osjetila sam i Tugu. Moram da pronađem čarobne riječi pa da pozovem Sreću.
DANA: Jao, to je ludo! Pomoći ću ti. Koliko i kakvih riječi sadrži ta tvoja čarobna formula?
OLJA: Ne znam i nemoj mi pomagati. Tuga je rekla da ja sama moram pronaći te čarobne riječi.
DANA: Baš si sebična. Dobro, ako je tako od mene više ni riječi o Saši nećeš čuti.
OLJA: Pa ja te ništa o njemu nisam ni pitala.
DANA: Ali ti je drago kada ti o njemu govorim.
OLJA: Ti i onako govoriš samo to što će me rastužiti, a nikako obradovati.
DANA: Imam ja i lijepih stvari o njemu, ali ih od mene sigurno nećeš čuti. Pronađi svoju čarobnu formulu, dozovi sreću pa neka ti ona priča ono što ti srce želi čuti.
OLJA: Da znaš i da hoću. Ti si, u stvari, jedna najobičnija lažljivica.
DANA: Lažljivica si ti! Ne samo da lažeš cijeli svijet, nego si počela lagati i samu sebe. Samo sanjariš i ne smiješ istini u oči pogledati.
OLJA: Samo mi nemoj reći da si ti ta istina, života ti?!
DANA: I jesam, da znaš! Ja ne maštam, ja sve gledam onako kako to i jeste... (ljutito ustane)... Od sada neću više da se družim sa tobom. A Saši ću reći da je glup što se u sanjalicu zagledao!
OLJA: Šta si rekla?
DANA (malo zbunjeno): Ništa nisam rekla.
OLJA (veselo je zagrli i poljubi): Jesi, jesi, rekla si mi! Ti si moja najbolja drugarica.
DANA: Ja ti više nisam drugarica, rekla sam ti, a sada idem.
OLJA: Idi, ohladi se pa se vrati da radimo matematiku za sutrašnji kontrolni.
DANA: O tome ću još razmisliti... (krene pa zastane na vratima)... Jesi li sigurna da ne želiš da ti pomognem da nađeš čarobnu formulu za dozivanje sreće?
OLJA: Sigurna sam.
DANA: A hoćeš li mi, barem, kasnija reći te riječi kojima si dozvala sreću?
OLJA: Hoću, ali da bi ti dozvala svoju sreću moraš pronaći njenu formulu. Svako ima svoju sreću.
DANA: I nesreću?
OLJA: I nesreću.
DANA: Dobro. Doći ću poslije ručka da vježbamo matematiku. Ćao.
OLJA: Ćao, Dano... (Dana ode).

8. p o j a v a

OLJA, potom NEŠO

OLJA (igra se "školice" i glasno razmišlja): Kako bi izgledala ta čarobna formula? ... SREĆO, DOĐI!... (osvrće se)... Ne nije ... MOJA SREĆA JE U MOJIM RUKAMA!... Ne, to je glupo... SREĆA JE NAJVEĆE ČOVJEKOVO BOGATSTVO... Nije ni to. Zdravlje je najveće čovjekovo bogatstvo... Kako da pronađem formulu?
NEŠO (ulazi veselo): " Olja, Oljice, sestrice.
OLJA (radosno): Nešo!
NEŠO (grli je i ljubi): Jesam te se poželio, Olja!
OLJA: I ja sam se tebe poželila, braco moj mali.
NEŠO: Nisam više mali, idem već u peti razred. Pa ti si svega dvije godine godine starija od mene.
OLJA: Možeš ti biti veliki kao soliter i star kao istorija ali ćeš za mene biti uvijek moj mali brat Nešo.
NEŠO: A kada stvarno odrastem, pa kad se oženim i djecu nabavim?
OLJA: I onda, Nešice. I onda.
NEŠO: Takve ste vi ženske.Uvijek nekako glupo razmišljate. Mi muškarici to sve ozbiljnije shvatamo. Znamo kada je igra, a kada stvarno, a kod vas ženskih je, nekako, sve naopako.
OLJA: Nismo mi naopake. Vi ste naopaki. Pravite se važni i odrasli. Ako se i igrate, igrate se samo nekakvih glupih ratova.
NEŠO: Da se ne bih igrao sa lutkicama i kolačićima od blata.
OLJA: Bolje i to nego se svađati i juriti bez veze po čitav dan.
NEŠO: A ako mi je volja da se jurim, ja ću se juriti pa ti pukni od muke.
OLJA: Nećemo se, valjda, braco, odmah svađati, a nismo se vidjeli tri mjeseca.
NEŠO (postiđeno): Šta ja mogu kada mi mama neda da dolazim ovamo? Ona mrzi ovu tvoju maćehu. Misli da nas ona samo tuče i pati glađu.
OLJA: To nije nikakva maćeha iz bajki za djecu, nego je to moja nova mama. Voli me i pazi kao da me je rodila. Ona voli mene i ja volim nju. Volim i pravu mamu.
NEŠO (mrzovoljno): Ma, ja ne volim više nikoga. Bez veze. Sve ovo smiješ, ovo ne smiješ, uči, jedi, spavaj, peri ruke i sve tako. Niko da kaže: Evo ti crvenka idi na sladoled. Svi se kao brinu za moje krajnike, a ustvari štede lovu za svoje dupe.
OLJA: Ne budi tako prost.
NEŠO: Nisam prost, nego prostoproširen. Prave li još uvijek, dole iza ugla u slastičarni tortu zvanu "havana"?
OLJA (tužno): Prave, ali ja nemam ni prebijene pare...
NEŠO: Vodi tebe tvoj veliki brat na pravu njupažu. Dala mi mama 50 dinara da se nepatim glađu, ovdje kod vas. Požuri, gladan sam kao Gargamel...Čuvajte se štrumfovi... (izjure van)!

Z A V J E S A

DRUGA SLIKA
Kada se zavjesa otvori na pozornici je živo. Olja i Dana uče matematiku (desno), za radnim stolom. Predrag i Nenad se igraju sličicama, Nešo, naprijed, u sredini, vježba karate. Sa magnetofona se čuje glasna muzika. To traje nekoliko trenutaka, a potom u sobu "upada" MAMA, prilazi magnetofonu i gasi ga. Svi zastanu i u čudu se zagledaju u nju.

1. p o j a v a

OLJA, DANA, NEŠO, PREDRAG, NENAD MAMA, potom TATA

MAMA: Pobogu, djeco, pa šta vi to radite? Popuca će vam bubne opne!
OLJA: Ali mama, kako da učimo u potpunoj tišini?
MAMA: Pa kao i sva dobra djeca. Zna se kada se uči, kada se igra, ili sluša muzika i to polako, tiho, na uvo.
OLJA: Prošla su mama ta vremena. Sada se sluša glasna muzika.
MAMA: Pa i glasna, u redu, ali ova je stvarno preglasna.
DANA: U pravu ste, gospođo Petrović, nećemo više.
MAMA: Dobro. Učite samo... (dječacima)... a vi muškarčići ili budite tiši ili idite u dvorište. One moraju da uče za sutrašnji kontrolni.
NEŠO (vježba i ne gleda je): Ja sutra polažem za naranxasti pojas, moram i ja da vježbam.
MAMA: Dobro, Nešo, vježbaj. A vas dvojica kockara, zar nemate neku pametniju igru?
PREDRAG: Ima mnogo igara ali je ova sada u modi.
NENAD: U modi je i to da ja dobijam, a moj brat Predrag da gubi.
PREDRAG: Vidjećemo sada ko će da gubi... Lezi! Čaralo, baralo u sliku se stvaralo.
NENAD: Bobi, Rudi bijelo budi!
MAMA (sa vrata): Olja, kada završite dođi po kolače, uskoro će biti gotovi.
OLJA (viče): Dobro, mama! ...(mama ode)...
DANA: Jedva čekam te kolače. Svi u gradu znaju da mama Petrović pravi najljepše kolače.
NEŠO: Ja neću jesti te kolače, a ne bi trebala ni ti Marice.
OLJA: Kakva sam ti ja sad Marica?
NEŠO: Sjećaš li se one priče o Ivici i Marici. Ja sam Ivica, a ti si Marica. Ona će nam u kolače staviti nešto da nas uspava, a onda će nas odvesti i ostaviti daleko u gustoj šumi.
TATA (ulazi): Daću ja tebi šumu po šotari, bezobrazniče jedan. Ko te je samo tome naučio? Ona tvoja materešina, a?
OLJA: Tata, nemoj ga grditi. Nešo se samo šali, ne misli on to ozbiljno.
PREDRAG: Jeste, čika Mile, on se samo šali, mi se tako igramo.
NENAD: Svi se igramo, evo i mi se igramo.
PREDRAG: Ja sam Tom Sojer, a Nenad je Haklberi Fin.
DANA: A ja sam Uspavana LJepotica.
NEŠO: Radije ću da budem i Ivica, nego princ iz bajke koji treba da poljupcem probudi uspavanu ljepoticu.
DANA (ruga se Neši): "Beee!
NEŠO (uzvrati joj): "Beee!
TATA: Dobro, djeco, smirite se. Olja, sine, dođi malo ovamo.
OLJA (dotrči): Molim, tata?
TATA: Jesi li negdje srela one moje tikete sportske prognoze?
OLJA: Nisam, a gdje si ih ostavio?
TATA: Kada bih znao nebih tebde pitao. Gdje da ih tražim?
OLJA: Pogledaj u penjoaru, jutros si u njemu tancao po kući.
TATA (obradovan): Bravo, odlično!Ti imaš taj nos.To si od mene naslijedila. Neko svome djetetu ostavi kuću, neko blago, a ja sam tebi, sine, ostavio nos. Ima da te služi do groba i nazad.
OLJA: Ima li kakvih rezultata? Jesi li pogodio šta?
TATA: Utakmice su tek počele, pa mi trebaju tiketi da ih pratim. Odoh, a ti pripazi na brata da šta nelupi pred mamom.
OLJA: Ne brini tata.... (tata ode)...

2. p o j a v a

OLJA, NEŠO, PREDRAG, NENAD, DANA

NEŠO: Uvježbao sam ovu katu ko bog. Ima sutra da budem najbolji na polaganju.
OLJA: Trebao bi da budeš najbolji i u ponašanju, veliš da si odrastao.
NEŠO: Odrastao jesam, ali nju ne mogu da volim.
OLJA: Niko te i ne tjera da je voliš, ali ne moraš ni da budeš bezobrazan prema njoj.
NEŠO: Ona je kriva što ti i tata više niste sa nama.
OLJA: Nije tačno. Tata ju je upoznao tek poslije razvoda od mame.
NEŠO: Svejedno, nevolim je i tačka.
DANA: Nešo, Olja je u pravu. Moraš biti malo pristojniji prema gospođi Petrović.
NEŠO: Tebe, ulizice, nisam ništa pitao.
PREDRAG (karikira): U pravu ste, gospođo Petrović, nećemo više!
NENAD (karikira): Svi u gradu znaju da mama Petrović pravi najljepše kolače.
OLJA (dok se dječaci smiju): Treba da vas je sramota! Rugate se mojoj najboljoj drugarici, a ti Nešo, da znaš za sve ovo ću te reći mami.
NEŠO: Kojoj? Onoj pravoj ili ovoj kobajagi?
TATA (iza zavjese, radosno drekne): "Goool!
PREDRAG: Vodi "Partizan" 1:0.
DANA (Olji): Odoh ja da vidim jesu li gotovi kolači... (glasno) ... Samo nama dvjema ću donijeti kolače!
NEŠO: Pa vas dvije i jeste jedine poguzije ovdje!
DANA (s vrata se naruga Neši): Beee!
NEŠO(uzvrati joj): Beee!
OLJA (priđe Neši): Nemoj, braco, da si tako grub prema Dani.
NEŠO: Ona je prva počela, vidjela si.
TATA (iza zavjese): Uh!... Sto mu bogova!
NENAD: "Vojvodina" je izjednačila!
Njih trojica se smiju, a potom igraju "zuce". Olja odlazi ka krvetu i sjede na njega, a pozornica se pretvara u SAN. To dječaci ne primjećuju. Pred kraj SNA dolazi Dana tiho. Nosi kolače, gleda u Olju ne primjećujući likove iz SNA i boje.

3. p o j a v a

OLJA, NEŠO, PREDRAG, NENAD, potom LAŽ, ISTINA, TUGA

LAŽ (Priđe Olji s leđa): Vidiš da ne možeš bez mene. Laž ti je potrebna u životu, jer život je laž.
OLJA: Nisi mi potrebna. Odlazi, ko te je zvao?!
LAŽ: Nisi me zvala, ali si se sa mnom poslužila. Sada, kada ti više ne trebam, sada me tjeraš, a?
OLJA: Ne, tobom se nikad nisam služila.
LAŽ: Evo i sada lažeš. Rekla si tati da se Nešo samo šalio kada je rekao ono za tvoju maćehu, znala si dobro da nije.
OLJA: Nije to nikakva laž. Nešo je još mali i ne zna, u stvari, ništa o tome. On i ne zna šta govori. Samo lupa, kao i svi dječaci, njegovi vršnjaci.
LAŽ: I to je laž. Zar ne vidiš, svaka tvoja druga riječ je laž?!
OLJA: Istina mi je svjedok da ne lažem.
LAŽ: Neka bude. Gdje je ta tvoja velika i tebi lijepa istina? Nema je, vidiš, lagala si!
OLJA (tužno): Dobro, priznajem, lagala sam, ali nikoga nisam time htjela uvrijediti, niti ikome naškoditi.To je samo da bi bio mir u kući.
LAŽ: Svejedno, laž je laž.
OLJA: Istina će mi povjerovati i doći da te otjera, jer najveća moja istina je da mrzim laž.
ISTINA (iza leđa Laži): U pravu si, Olja, istina uvijek pobjeđuje, a ti, što me gledaš?
LAŽ: Ima li granica tvojoj samouvjerenosti?
ISTINA: Odlazi iz Oljinog sna i misli! Vidiš da ti tu nema mjesta?!
LAŽ (odlazi): Odlazim, ali na kratko. Uskoro će ona sasvim odrasti i ja ću joj se vratiti zauvjek... Bez mene neće moći, vidjet ćeš!
OLJA (kad Laž ode, Istina krene za njom): Istino, ne idi! Mogu li da te pitam nešto?
ISTINA: Interesuju te čarobne riječi da dozoveš sreću, zar ne?
OLJA: Da, ali ne tražim od tebe da mi ih kažeš. Samo mi pokaži gdje da ih tražim.
ISTINA: Toliko ti smijem pomoći. Traži ih tamo gdje si najiskrenija, u srcu. Tamo ih potraži i požuri. Sreću moraš pronaći prije nego sasvim odrasteš. Inače može da bude kasno, sasvim kasno!
OLJA: ( Istina ode): Istino, stani, čekaj... Ode! Kako ću sada pronaći prave riječi i kako ću znati da je sreća tu i kada je dozovem? Kako ću prepoznati Sreću? Tugu već dobro znam... (Tuga joj prilazi sasvim blizu)... NJu već i osjećam, mogu je prepoznati u sebi samoj, a Sreću, nju još ne poznajem. Hoću li je ikada i upoznati, ko to zna?
TUGA: Isuviše mnogo mene u sebi imaš. Krajnje je vrijeme da nađeš prave čarobne riječi, pozoveš sreću. Potrudi se.
OLJA: Dobra moja tugo. Više nisam ni sigurna da li želim sreću za sebe ili za druge. Šta će meni sreća, ako je samo moja? Bolje bi bilo da tata napokon pronađe svoj nos i jedan put pogodi tipove na sportskoj prognozi. Da moj brat Nešo prihvati život kakav jeste i ne mrzi moju novu mamu. Da obje moje mame budu sretne svaka u svom domu, da Dana pronađe svoju sreću i ne bude više ovako nesretna, a zbog toga i lažljivica i tračalo, a i Saša neka voli koga hoće, neka nađe svoju Sreću. Tek tada bih ja bila srećna. Sreća nije za jednu osobu, nego i za sve ljude zajedno. Takvu bih sreću jedino i mogla željeti... (boje postaju veselije, a Tuga okreće svoj crni plašt i on je sada potpuno bijel. Tuga postaje Sreća. Olja je tek tada ugleda, radosna je i okreće se gledajući svuda oko sebe, ugleda Danu, nasmijanu sa kolačima - Sreća odlazi, a pozornica prelazi u JAVU. Nešo pritrči do Dane poljubi je u lice i "mazne" joj kolač, smiju se).
TATA (iza zavjese): Gooool!
PREDRAG: Poveo je “Partizan” sa dva - jedan!
TATA (iza zavjese): Imam trinaesticu!...
NEŠO: Tata je napokon našao svoj nos!... Živio tatin nos!
S V I: Živio!!!

Z A V J E S A

Pucarevo, 1986.